Čitanje je prava genijalnost, rekao bi jedan pisac. Ja bih na to dodao i neobično opasan i složen posao u današnje vrijeme. Kada imam nakanu da čitam, za to je potrebno izvršiti nekoliko predradnji. Prije svega, moram pronaći mjesto pogodno za čitanje, odnosno mjesto koje neće biti nikome na oku. Tada se ponašam poput kakvoga špijuna, tragam za najskrivenijim mjestom, za nekakvim uglom u koji niko ne bi pomislio da zaviri. Najčešće je to u mojoj kući, gdje pronađem prigodno sklonište, mjesto gdje moji ukućani najrijeđe zalaze. Ponekad sam ispod svoga ili, nerijetko, tuđega kreveta, iza frižidera u kuhinji, zaključan u kupatilu, te se oni pitaju šta radim tako dugo, pa često budem istjeran vikom i nepodnošljivom lupom po vratima kupatila.
Najgora opcija je ona kada budem prisiljen da napustim kuću. Tada, doduše, imam mnogo veći izbor mjesta gdje bih se mogao skriti i neprimjetno uživati u čitanju, ali, s druge strane, nikada ne znam da li je mjesto koje sam izabrao potpuno sigurno, jer ne mogu znati da li nekakav prolaznik ima običaj zaviriti baš u taj grm u kojem sam čučnuo, a pored kojega on prolazi svakoga dana. Može da se desi i ono najgore: da neko uobičava obaviti nuždu baš na taj grm, što također nije rijetkost.
Nekoliko puta mi se desilo da me nekakav prolaznik vidi, ali svaki put sam uspijevao da mu umaknem ili pak da se načinim kao da radim neki sasvim uobičajen posao. Jednoga dana, kako sam bio primoran da sklonište za čitanje pronađem van kuće, sklonio sam se u jednu tamnu uličicu, sa stražnje strane velike gradske prodavnice skupocjenih predmeta od zlata. Bio sam se već zanio čitajući, kada je naišao čovjek u plavoj uniformi, tačnije policajac, i zagledao se u mene. Na obližnjem zidu ukazala su mi se stražnja vrata prodavnice, te sam istoga momenta počeo da glumim kako pokušavam silom otvoriti vrata i pokrasti prodavnicu. To me je, naravno, spasilo. Policajac je otišao kao da ništa nije vidio. Poslije sam razmišljao kako sam imao sreće što nije primijetio knjigu u mojim rukama.
Nabavljanje knjiga opet je priča za sebe. Postoji jedan tajni lanac trgovine takvom robom, a ja sam imao sreće što sam upoznao jednoga od ljudi koji se bave prodajom knjiga na ulici. Prije same kupovine potrebno je pridobiti prodavca raznim ulagivanjima, pokazivanjem sebe kao strasnog čitaoca koji ne može živjeti bez knjiga, ali i dati mu na znanje da si pouzdana osoba od koje niko nikada neće saznati gdje si nabavio knjigu. Kada već uspiješ da ga pridobiješ, a to si učinio kupovinom prve knjige, dolaze još veće muke. Ako si strasan čitalac, poput mene, potrebno ti je mnogo knjiga, pa se moraš često izlagati riziku kupovine na ulici. Za trgovinu knjigama koriste se najtajanstvenija i najskrovitija mjesta i to uvijek noću, kada je malo ljudi na ulicama. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali mislim da je čitanje ipak malo opasnije od trgovine knjigama, jer ukoliko se jednom “knjigodileru” desi da bude uhvaćen, ubrzo će biti na slobodi, samo ako dokaže da nijednu od tih knjiga nije pokušao čitati - kazna za trgovinu knjigama mnogo je manja od one za čitanje.
Pitate se šta je sa proizvodnjom, odnosno štampanjem knjiga. To je posao kojim se odavno niko ne bavi, posao za koji samo možemo zamišljati koliko bi bio opasan. Å tamparije su odavno prešle u vlasništvo mnogih novinskih agencija, koje bez milosti štampaju zanimljive časopise o životu i najdubljoj intimi poznatih pjevača i pjevačica. Potpuno je zabranjeno imati stroj za štampanje kod kuće. A kako, onda, “knjigodileri” nabavljaju knjige? Pa, to su knjige koje su štampane nekada davno, u ona nenormalna doba, kad je većina ljudi bila obrazovana i voljela čitati, u doba kad se knjiga mogla nabaviti sasvim legalno u nekoj knjižari. Ljudi su se vremenom riješili knjiga, a “knjigodileri” su tu vidjeli svoju šansu.
Eto, sinoć sam nabavio novu knjigu i sad se pripremam za čitanje. Krv se već uzburkala u meni i osjećam jako uzbuđenje. Shvatio sam, nakon mnogo vremena, da mi sada nije više uopće bitno kakvu knjigu čitam i da li ta knjiga zaslužuje moju pažnju. Postao sam pravi čitalac, pa najveće zadovoljstvo za mene predstavlja traganje gdje ću rahat čitati i skrivanje od drugih koji bi me mogli zateći u tom sramnom činu.