Sjećanje na 11. juli 1995. godine, kada je pod komandnom palicom generala Ratka Mladića ubijeno više od 8.000 Srebreničana, u najvećem genocidu nakon Drugog svjetskog rata, bolno je podsjećanje da se strahote zločina, iako je većina nas bila uvjerena u suprotno, ponavljaju sa istom pa čak i većom žestinom nego je to bilo 40-tih godina dvadesetog vijeka. Tragične priče koje slušamo od preživjelih ovih dana govore nam da je iza te klanice smrti ostalo neizbrisivo sjećanje kako na smrt više od osam hiljada ljudi tako i na svaku pojedinačnu smrt. Slušam kolege koji su i ove godine bili u Potočarima i razgovarali sa preživjelima, od kojih su u vrijeme kad su im ubijene majke, očevi, braće i sestre, bili trogodišnjaci, desetogodišnjaci...Preživjeli su, život se nastavlja, ali njihova sjećanja na ubijene, njihove najdraže, žive...Cijeli svijet s pijetetom govori o stradanju Srebreničana, odaje se počast žrtvama genocida, traži se hapšenje preostalih ratnih zločinaca, prije svega Ratka Mladića, koji zarad budućnosti svih nas, zarad života u Bosni i Hercegovini, mora odgovarati za ovaj genocid.
I dok svijet tuguje zajedno sa Srebreničanima, dok s njima zajedno dijeli bol i tugu koja ni nakon 14 godina od stradanja njihovih najmilijih nije ništa lakša niti podnošljivija, dotle srpski nacionalisti tjeraju ponovo strah u kosti povratnicima Bošnjacima, stvarajući sličnu orgijašku atmosferu iz 1995. godine.
Dan nakon što su u spušteni tabuti 534 žrtve genocida, u Srebrenici su srpski nacionalisti u uniformama nosili majice sa likom Ratka Mladića i Draže Mihajlovića, pjevajući četničke pjesme, stvarajući ponovo atmosferu straha od koje se ledi krv u žilama povratnicima Bošnjacima, onima koji danju plaču za najmilijima a noću osluškuju zvukove njihovih opominjućih sjena, zazivajući ih u svojim sjećanjima...
Divljanje se nastavilo i u Bratuncu gdje su lokalne kabadahije skinule zastavu Bosne i Hercegovine sa zgrade Općine te su urinirali i pljuvali po njoj, kao i u Srebrenici.
Beriz Berčić, vlasnik aščinice u centru Srebrenice, morao je ćevapima uslužiti četvoricu četnika iz Pančeva, u crnim majicama. Svjedočio je i o njihovom divljanju po gradu, nošenju četničke zastave, pjevanju pjesama o Draži Mihajloviću. Zastava BiH skinuta je i sa zgrade Općine Srebrenica. Srebrenicom se, samo dan nakon što su položena 534 tabuta u mezarje, oko 70 četnika je orgijalo i pjevalo četničke pjesme, dok je policija iz RS-a sve to mirno promatrala. Uhapšen niko nije. Poruka je više nego jasna.
Inače, povod okupljanju četnika je bilo obilježavanje stradanja Srba na području regije Birač, pa je vladika zvorničko - tuzlanski Vasilije Kačavenda na groblju u Bratuncu osveštao centralni spomen krst i služio parastos za, kako se navodi u zvaničnim podacima RS-a, 3.267 srpskih vojnika i civila iz regije Birač, poginulih u proteklom ratu.
Bh javnost je naravno zgrožena, a reakcije na fašističke incidente u Srebrenici i Bratuncu, uslijedile su i širom regiona. Od visokog predstavnika u BiH Valenetina Inzka je zatraženo da zabrani rad fašističkih organizacija, Ravnogorskog četničkog pokreta i beogradske skupine \'Obraz\', koji su divljali po Srebrenici i Bratuncu.
Nadajmo se da će Inzko uvažiti glas razuma i savjesti te fašistima reći DOSTA!